Tijekom pripravništva 2019. godine u Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju u Zadru sudjelovala sam na brojnim konzervatorsko-restauratorskim projektima. Posebno iskustvo stekla sam radeći na podvodnim nalazima s lokaliteta Babuljaš. Voditeljica konzervatorsko-restauratorskih radova bila je konzervatorica-restauratorica Martina Ćurković Madiraca, a moja mentorica tijekom pripravništva bila je konzervatorica-restauratorica Antonija Jozić.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na nalazima započeli su 2014. godine, odnosno od kada su nalazi pohranjeni u Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju u Zadru. Od tada su na tom projektu sudjelovali brojni suradnici.
Provedeni Konzervatorsko-restauratorski Radovi
(Lipanj 2019. – Rujan 2019.)
Keramički Nalazi
Odabrane su dvije keramičke amfore (20-19 Babuljaš 14, E, PN 80, 20.5.2014; 19-19 Babuljaš 14, H, 21.05.2014) na kojima su provedeni sljedeći konzervatorsko-restauratorski postupci:
- Desalinizacije
- Čišćenje
- Konsolidacije
- Preliminarnog spajanja
- Trajnog spajanje
- Integriranja
- Retuširanja
Izdvojit ću jedan nalaz za potpuni konzervatorsko-restauratorski izvještaj Keramička amfora, podvodni nalaz, (20-19 Babuljaš 14, E, PN 80) je bila predmet preliminarne konzervatorske obrade u Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju u Zadru, koju su proveli studenti arheologije i konzervatori-restauratori. Obrada je obuhvatila desalinizaciju i početno spajanje fragmenata. Amfora je zaprimljena u fragmentima, djelomično zalijepljena i učvršćena tkaninom i ljepilom, te u relativno dobrom stanju, ali s krhkom i poroznom strukturom.
Pregledom predmeta uočene su pukotine na površini keramike u kojima je primijećeno željezo radi kojeg i cijela keramika ima miris po metalu. Željezo se vjerojatno nalazilo u samoj strukturi predmeta te je kroz godine prodrlo na površinu keramičkog tijela. Zbog toga je amfora podložna daljnjoj degradaciji te zahtijeva posebne uvjete čuvanja kako bi se spriječila pojava novih pukotina ili potpuno raspadanje. Osim toga, neki fragmenti su se osipavali te je bila potrebna konsolidacija.
Na osnovu pregleda, utvrđeno je da su potrebni sljedeći konzervatorsko-restauratorski postupci: čišćenje, konsolidacija, dovršenje spajanja fragmenata, djelomična integracija nedostajućih dijelova i retuširanje.
Cijeli postupak je popraćen pisanom i fotodokumentacijom.
Odrađeno je kemijsko čišćenje spojnih površina fragmenata s pomoću acetona kako bi se uklonili ostaci starog ljepila. Staro ljepilo je uklonjeno jer je oštećivalo strukturu keramike i ugrožavalo stabilnost spojeva. Nakon čišćenja, proveden je postupak konsolidacije ulomaka. Amfora je konsolidirana sredstvom Mowilith 5 % u acetonu, premazivanjem s pomoću kista. Konsolidacija je izvedena u digestoru kako se štetne pare ne bi širile prostorijom. Nakon stabilizacije strukture, izvršeno je preliminarno spajanje s pomoću ljepljive trake.
Ulomci su trajno spojeni ljepilom Archeocol. Neki lomovi su dodatno učvršćeni tkaninom i ljepilom. Izvedena je djelomična integracija kako bi se učvrstila forma amfore i omogućila bolja vizualna analiza za buduća istraživanja. S obzirom na nedostatak podataka o originalnom obliku amfore, odustalo se od potpune integracije. Nedostajući dijelovi su rekonstruirani od alabasternog gipsa, pri čemu je oblik dobiven otiskom u plastelinu. Rekonstruirani dijelovi obojeni su nijansom svjetlijom od originalne keramike kako bi se vizualno razlikovali od originalnih fragmenata. Retuširanje je odrađeno akrilnim bojama s pomoću kista i spužvice. Konzervatorsko-restauratorski proces završen je fotodokumentacijom.
